[PDF] Guillaume Musso UN APPARTEMENT À PARIS



Previous PDF Next PDF


















[PDF] guillaume musso 7 ans après pdf

[PDF] guillaume musso pdf la fille de papier

[PDF] situation problème 6e année

[PDF] pars vite et reviens tard résumé chapitre 3

[PDF] pars vite et reviens tard pdf gratuit

[PDF] radio elvis

[PDF] pars vite et reviens tard etude

[PDF] séquence pédagogique pars vite et reviens tard

[PDF] jeanne lucienne litzelmann

[PDF] un pas ? la fois 1er cycle

[PDF] un pas ? la fois 3e année

[PDF] un pas ? la fois cssmi

[PDF] résolution de problème 1e année

[PDF] statue gutenberg mayence

[PDF] brissiaud résolution de problèmes

Guillaume Musso UN APPARTEMENT À PARIS

Naziv originala:

Guillaume Musso

UN APPARTEMENT À PARIS

Copyright © XO Éditions, 2017. All rights reserved. Translation Copyright © 2017 za srpsko izdanje Vulkan izdavaštvo

ISBN 978-86-10-02026-7

Beograd, 2017.

Prevela Ivana Šugić

Stan u Parizu

Posveeno Ingrid i Natanu

Usred zime, najzad sam otkrio da

u sebi nosim nepobedivo leto.

Alber Kami

Deak

L,

Ti još to ne znaš, ali za nepuna tri minuta suoieš se s jednom od naj teih nesrea u tvom ivotu. Nesreom kakvu nisi oekivala, ali koja e te opei kao uareno gvoe po nenoj koi. Sada još šetaš, vesela, po trnom centru koji lii na antiki atrijum. Po- sle deset kišnih dana, nebo je ponovo poprimilo lepu tamnoplavu boju. Sunevi zraci, od kojih svetluca stakleni krov trnog centra, izazivaju u tebi dobro raspoloenje. Da bi proslavila poetak prolea, ak si se astila onom crvenom haljinicom na bele tufne, koja te je mamila ve petnaest dana. Opuštena si, gotovo radosna. Dan izgleda obeavajue: prvo ruak sa il, tvojom najboljom prijateljicom, manikir udvoje, sigurno i izloba u elsiju, onda veeras na koncert Pi Dej Harvi u Brikstonu.

Tiho ploviš mirnim tokovima ivota.

Dok ga, odjednom, ne spaziš.

Plavokosog deaia u teksas pantalonama na tregere i plavom ubre tarcu. Ima moda dve godine, ili malo više od dve. Krupnih, nasmejanih oiju, koje sijaju iza šarenih naoara. Finih crta lica, koje se pomaljaju iz okruglog detinjeg lica uokvirenog kratkim sjajnim kovrdama, kao stog sena pod letnjim suncem. Ve neko vreme ga posmatraš, iz daljine, ali što se više pribliavaš, sve te više fascinira njegovo lice. Netaknut i osunan predeo, koji nesrea i strah još nisu stigli da pogode. Na tom

Gijom Muso

malom lepom dejem licu ti vidiš samo lepezu mogunosti. Radost i vljenja, iskonsku sreu. Sada i on tebe gleda. Lice mu je ozareno iskrenim osmehom, punim razumevanja. S ponosom ti pokazuje mali metalni avion meu njegovim bucmastim prstima, kojim krui nad glavom. "Vrmmm...“ Dok mu uzvraaš osmeh, neko udno oseanje poinje da te obu zima. Spor otrov neodgonetnutog oseanja ispunjava celo tvoje bie ne poznatom tugom. Dete je raširilo ruke i stalo da juri oko kamene fontane, koja je izbaci vala spirale od vode pod kupolom trnog centra. Na trenutak pomisliš da tri ka tebi i da e ti skoiti u ruke, ali... "Tata, tata! Jesi video, letim kao avion!“ Podieš pogled i tvoje oi se sreu s oima muškarca koji hvata dete u letu. Hladno seivo se zariva i tvoje srce staje. Tog muškarca poznaješ. Pre pet godina bili ste u vezi više od godinu dana. Zbog njega si zamenila Pariz za Menhetn i promenila posao. Šest meseci ste se ak trudili da zatrudnite, bezuspešno. Zatim se taj ovek vratio bivšoj eni, s kojom je ve imao jedno dete. Uradila si sve što si mogla da ga zadriš, ali to nije bilo dovoljno. S bolom si proivela taj period i, iako si mislila da si uspela da okreneš novu stranicu, danas ga sreeš, i to ti slama srce. Sada bolje razumeš svoj nemir. Kaeš sebi da je to dete moglo biti vaše. Da je to dete moralo biti vaše. Muškarac te je odmah prepoznao i ne izbegava tvoj pogled. Po alo snom izrazu lica pretpostavljaš da je iznenaen koliko i ti, da mu je nepri jatno i da je zaista posramljen. Misliš da e ti se obratiti, ali, kao jelen okru en lovcima, reaguje zaštitniki prema svom potomstvu i urno okree lea. "Hajde, doi, ozefe, idemo.“ Dok se otac i sin udaljuju, ne veruješ svojim ušima. ozef je jedno od imena koja ste zajedno razmatrali za budue dete. Oi ti plamte. Ose aš se opljakanom. Neki teak umor obrušio se na tebe i prikovao te za mesto na nekoliko minuta, ostavivši te zapanjenom, skamenjenom, s knedlom u grlu.

Stan u Parizu

S mnogo napora, dolaziš do izlaza iz trnog centra. U ušima ti zvoni, po- kreti su ti mehaniki, udovi su ti teški kao kamen. U Parku Sent Dejmsa uspevaš da podigneš ruku da bi pozvala taksi, ali treseš se tokom itave vonje, borei se s mislima koje te napadaju, pitajui se šta se dešava. Zakljuavši vrata u stanu, uriš da napuniš kadu. U sobi ne pališ sve tlo. I dalje obuena, bacaš se na krevet. Nepomina. Glavom ti prolaze slike deteta s avionom i, uskoro, sav taj oaj koji si osetila pred bivšim ljubavnikom pretvara se u strašan oseaj praznine. Praznine koja te stee u grudima. Plaeš, naravno, ali kaeš sebi da su suze katarzine i da e kriza proi sama od sebe. Ali bol se produbljuje, raste i potapa te kao cunami koji te nosi i ruši sve brane, oslobaajui godine nezadovoljstva, gorine, razoaranosti. Oivljavajui rane za koje si mislila da su zacelile. Ubrzo, panika kao hladna zmija gmie po telu. Ustaješ u jednom skoku. Srce poinje da ti divlja. Ve si doivela identinu epizodu pre nekoliko godina i stvari se nisu dobro završile. Ali ova ti je misao uzalud prošla kroz glavu, ti ne uspevaš da zaustaviš toak sudbine. Obuzeta ne kontrolisanim drhtanjem, teturaš se do kupatila. Kutije s lekovima. Boice s tabletama. Leeš u kadu - koja poinje da preliva - iako si se svukla samo do pola. Voda je pretopla ili prehladna, više ne znaš ni sama i nije te briga. Oseaš stegu na grudima. U stomaku ambis. Pred tvojim oima mraan horizont, zauvek ispunjen tugom. Ti sama nisi bila svesna da si došla do te take. Proteklih godina bila si pomalo izgubljena, to je tano, i ve neko vreme znaš da je ivot krhak. Ali nisi oekivala da eš danas izgubiti tlo pod nogama i pasti tako brzo. Naroito nisi bila svesna te prljave bujice koja tee u tebi. To crnilo, taj otrov, ta beda. Taj oseaj stalne usamljenosti, koji se naglo probudio i sada te prestravljuje. Boice plutaju po površini kao usidreni amci. Otvaraš ih i gutaš pune šake kapsula. Ali to nije dovoljno. Moraš da izvedeš stvari do kraja. Onda vadiš ilet iz brijaa koji stoji na ivici kade i prelaziš njime po podlakticama. Uvek si se estoko borila, ali danas shvataš da više nisi sposobna jer te tvoj neprijatelj ne ispušta iz ruku i poznaje te bolje nego ti. Kako

Gijom Muso

pribliavaš oštricu venama, pomišljaš ironino na precenjenu radost koju si osetila jutros pri pogledu na sunce kroz prozor. Zatim, tu je još i taj neobino miran trenutak u kojem shvataš da jequotesdbs_dbs2.pdfusesText_3